Lek protiv starosti
U početku sam
čitao i slušao sve i svašta. Posle sam tražio i pronalazio knjige koje po
kvalitetu ostaju u sećanju, koje život menjaju. Onda kada sam se uključio na
net isto je pravilo važilo za statuse, za članke, za muziku. Evo već nekoliko
meseci unazad jedini mi je kriterijum kod knjiga da su krupna slova, kod
slušanja radio emisija, da može da se dugmence odvrne i zvuk pojača.. Polako se
navikavam na realnost da starim. Pokušavam da izvučem maksimum.
Za to vreme ona
moja se samo mršti, žali na garderobu, žali na komšiluk, žali na loše pomade i
još gore pudere. Vrti se ispred ogledala, pa posle traži da kupimo novu vagu,
da je ova koju imamo u kvaru, da dodaje
nekoliko kila... Ma svašta joj pada na pamet... Maločas je maksi suknju koja
joj je baš dobro stajala skratila do kolena. Zaboravila da ostavi za porub pa
je to sad, posle nekoliko puta ispravljanja ruba koji je bio nakrivo, postao
dopičnjak. Eno je gde ronza i ne misli da pristavi ručak. A ja... Šta ja?...
Nisam ni pokušavao da je tešim kao ranije, znam da ne mogu većinu stari koje
sam mogao pre. Samo sam je pogledao i bez reči izašao iz stana. Vratiću se
večeras. Neću da joj kažem gde sam bio. Pokušaće da me natera, ali joj neće
uspeti. Elo veće će da frkće, da preti, da moli. Posle će da odustane. Počećemo
jutro, uz prvu kafu, kao da ništa nije bilo. Reći ću joj kako je moja duša,
kako je lepa, kako sam juče lutao da nađem neku koja bi mogla nju da zameni i
da sam se ko pokiso pas vratio kući, da sam srećan što me je primila... Ma reći
ću ja još mnogo gluposti sve dok se glasno ne nasmeje. A taj glasni smeh, e pa
on je najbolji lek protiv bolesti koja se zove starost i koja mic po mic
prelazi u hronično stanje.
Нема коментара:
Постави коментар