Gramatika smrti Imenice
Pre
godinu dana je objavljeno da se u zemlji Srbiji svakodnevno izvrše 4 - 6
samoubistava i da smo po broju samoubistava prvi u Evropi... To mi danas pada
na pamet dok čitam nasumično izabranu pesmu iz knjige Gramatika smrti Imenice (
Antologija pesama pesnika samoubica koju je uredio Dušan Stojković).
Zbirke
pesama nikada nisam mogla da čitam u dahu... Jednu, dve, najviše tri dnevno... Sa
iščitavanjem ove Antologije ide još sporije... Nakon prve pročitane ostavljam
knjigu, vraćam se istoj pesmi, iznova je
ostavljam i iznova vraćam i vidim da još uvek „Gori ponoćna lampa“
Džimi
Hendriks ( 1942 - 1970)
GORI
PONOĆNA LAMPA
Zora
je mrtva
a i
dan.
Osta
jos samo somotski Mesec,
dobro
znan.
Inače,
celog sam dana
bio
sam.
To
je i više nego dosta
da
čovek skoči s mosta.
A
ja, uprkos zori,
puštam
ponoćnu lampu da gori.
Blago
nasmešena tvoja slika
na
namrštenom mome zidu jos visi.
Niti
mi smeta, niti me čika,
samo
je šteta
što
te sve teže vidim sada,
sada,
dok po njoj prašina pada,
a
tvoja zaboravljena naušnica
leži
na podu, satima i satima,
hladno
suočena sa vratima,
Dok
ja, uprkos zori,
puštam
ponoćnu lampu da gori.
( Prevod Dragoslav Andrić)
Zabeleška iz dnevnika Nade Petrović
Нема коментара:
Постави коментар