***
Sećaš
se?
Ti
si stajao i čekao da se pozdravimo
dok
je voz kretao sa stanice,
dok
su drugi što odlaze mahali,
dok
sam plakala i pakovala slike
u
raširene zenice i džepove...
Sećaš
se?
Okrenuo
si glavu na drugu stranu,
pevušio
uz neku Koenovu pesmu,
nisi
video Auroru Astralis,
ni
suze na mom licu, niti pozdrav
koji
sam ispisivala na magli stakla,
koji
sam vrištala bez glasa,
kojim
sam te molila
da
se okreneš
i
pogledaš me....
Sećaš
se?
Moje
vreme je sećanje,
na
dan kada niko od nas dvoje
nije
rekao ni reč...
Nada Petrović
Нема коментара:
Постави коментар